U Vukovaru je svečano predstavljen projekt „Promicanje socijalne uključenosti i osnaživanje žena koje su preživjele rodno uvjetovano nasilje“, koji će zajednički provoditi Udruga žena Vukovar i Autonomna ženska kuća Zagreb. Na početnoj konferenciji detaljno su predstavljeni ciljevi, planirane aktivnosti, buduće usluge te očekivani rezultati ovog projekta. Poseban naglasak tijekom izlaganja stavljen je na nužnost međuresorne suradnje te na pružanje cjelovite i sustavne podrške ženama s iskustvom nasilja.

Konferencija je okupila brojne predstavnike relevantnih institucija i organizacija koje aktivno djeluju u području zaštite žena žrtava nasilja od policije, pravosuđa, lokalne i regionalne uprave, Hrvatskog zavoda za socijalni rad do organizacija civilnog društva, a glavni cilj bio je ukazati na važnost zajedničkog djelovanja i razmjene iskustava u svakodnevnoj praksi. U ime Vukovarsko-srijemske županije okupljenima se obratio zamjenik župana i predsjednik Županijskog povjerenstva za ravnopravnost spolova Srđan Jeremić, koji je istaknuo konkretne mjere podrške koje Županija kontinuirano provodi.

“Županija je osigurala prostor za rad i izdvojila značajna financijska sredstva za funkcioniranje Sigurne kuće u koju se smještaju žene žrtve obiteljskog nasilja i njihova djeca, a Republika Hrvatska u posljednjih desetak godina napravila je velike iskorake u uređenju zakonskih okvira za zaštitu žrtava, što znatno olakšava položaj žena u teškim životnim situacijama”, poručio je.

Također je pohvalio međusobnu koordinaciju svih lokalnih dionika te ocijenio kako rad sa žrtvama nasilja na ovom prostoru poprilično dobro funkcionira. Kroz rad Županijskog povjerenstva za ravnopravnost spolova i Županijske koordinacije za ljudska prava redovito se raspravljalo o pronalaženju dodatnih mehanizama pomoći te se nastojala unaprijediti sinergija svih uključenih institucija. Svaka sjednica ovih tijela iskorištena je kako bi se putem medija poslala jasna poruka javnosti o potpunoj neprihvatljivosti nasilja kao načina rješavanja nesporazuma, uz isticanje važnosti dijaloga i kompromisa. Tijekom predstavljanja posebno je naglašena potreba za intenzivnijim radom na prevenciji jer se trenutačnim pristupom pretežno liječe posljedice, a ne sam uzrok ovog dubokog društvenog problema. Istaknuto je da treba znatno više raditi na informiranju mladih o neprihvatljivosti bilo kakvog oblika nasilja te kroz edukativne i kreativne radionice razvijati empatiju i brigu za slabije. Zaključeno je kako usprkos zabrinjavajućem porastu trenda nasilja nad ženama ohrabruje činjenica da se žrtve sve više odlučuju prijaviti zlostavljanje i o njemu otvoreno govoriti, što je ključan korak prema izgradnji tolerantnijeg društva i mirnog rješavanja problema.