SPOMEN-OBILJEŽJA MASOVNIH GROBNICA
- Ovčara – VUKOVAR
- Lovas
- Tovarnik
- Bogdanovci
- Ćelije
- Marinci
- Svinjarevci
- Berak
- Farma „Lovas”
- Tordinci
- Sotin
- Ilok
- Stari Jankovci
- Cerić
- Čakovci
- Negoslavci
PUTEVIMA DOMOVINSKOG RATA
Početak oružanog napada na područje Vukovara zbio se 02. svibnja 1991. godine kada je u Borovu Selu ubijeno 12 hrvatskih policajaca. Napad na Vukovar započeo je 24. kolovoza 1991. godine i od tada je grad tri mjeseca bio u potpunom okruženju. Dana 18. studenoga 1991. grad je vojno okupiran. Nesrpsko stanovništvo (oko 22.000 ljudi) protjerano je iz grada, a više od 6.000 Vukovaraca odvedeno je u brojne logore u Srbiji, gdje su pretrpjeli teška zlostavljanja, a mnogi se nisu vratili. Grad je 1991. razoren. Pristup obnovi polazio je od stajališta da gradu treba vratiti najmarkantnije točke, stare trgove i ulice, kojima će rekonstruirane barokne vizure grad na Dunavu ponovno ocrtati kao dio zapadnoeuropskog kulturnog kruga.
Godine 1997. započeo je proces mirne reintegracije. Gradska uprava ostvarila je uvjete za povratak institucija i prognanika i od tada Grad svakim danom sve više dobiva svoj nekadašnji identitet.
Vukovar je simbol otpora, nepobjedivosti i opstojnosti, ujedno i simbol mira, kojemu hrabrost, požrtvovnost i veličina žrtve njegovih branitelja daju uzvišeno mjesto u stvaranju samostalne Republike Hrvatske.
OVČARA
Ovčara leži pet kilometara jugoistočno od Vukovara. Ovčara je primjer za kategoriju masovnih grobnica nastalih pokopom posmrtnih ostataka ratnih zatočenika i nasilno odvedenih civila u neposrednoj blizini ili na samom mjestu njihova pogubljenja. Tu je 20. studenoga 1991.g. ubijeno 200 ljudi, nesrpske nacionalnosti. Radi se o osobama odvedenim iz Vukovarske bolnice 18. studenoga 1991.g. među kojima su bili ranjenici, civili i bolničko osoblje. Te su osobe potom masakrirane, čime je prekršeno međunarodno humanitarno pravo i učinjen zločin protiv čovječnosti.
20.11.2006. tu je otvoren Muzej domovinskog rata SPOMEN DOM OVČARA.
Više na www.hdlskl.hr/Spomendom
MEMORIJALNO GROBLJE žrtvama iz Domovinskog rata
Nalazi se na istočnom prilazu gradu, južno od ceste prema Sotinu i Iloku. Ovdje, na Novom groblju je najveća masovna grobnica u Europi nakon II. svjetskog rata. Ekshumirano je 938 tijela i na tom mjestu je postavljeno 938 bijelih križeva. U središnjem dijelu groblja, 05. kolovoza 2000.g. postavljen je spomenik čiji je autor gđa. Đurđa Ostoja. Spomenik je rađen od patinirane bronce, visok je četiri metra, a u sredini je “zračni” križ i vječni plamen.
BOLNICA VUKOVAR – MJESTO SJEĆANJA
Za vrijeme opsade Vukovara (25.8.-18.11.1991.) gradska bolnica postala je vojna bolnica. Sustavno je bombardirana i uništavana od strane agresora. Postav je nastao u sjećanje na te herojske dane u podrumskim hodnicima i protuatomskom skloništu prijeratnog bolničkog kompleksa. Mjesto prepuno osakaćene djece, žena i muškaraca svih uzrasta. Mjesto gdje je život započinjao i završavao na udaljenosti od nekoliko metara. Simbol hrvatske nezavisnosti i slobode. Sveto mjesto.
Više na: www.ob-vukovar.hr/mjesto-sjecanja/mjesto-sjecanja.htm
SPOMENIK POGINULIM HRVATSKIM ZRAKOPLOVCIMA
U središtu Otoka na Trgu kralja Tomislava podignut je spomenik poginulim hrvatskim zrakoplovcima i braniteljima Otoka, koji u vrijeme održavanja Otočkog proljeća budi sjećanja na veličanstvenu pobjedu oružanih snaga Republike Hrvatske u Domovinskom ratu. I u središtu Komletinaca podignut je spomenik poginulim braniteljima Komletinaca.
VINKOVCI U DOMOVINSKOM RATU
Početak Domovinskog rata na vinkovačko – vukovarskom području, smatra se datum pogibije 12 hrvatskih policajaca iz Vinkovaca i okolice, koji su stradali 02. svibnja 1991. godine u Borovu Selu.
Nakon toga tragičnog događaja, iz naselja Mirkovaca neskriveno se pucalo tijekom lipnja, a otvoreni minobacački napad na centar grada Vinkovaca prvi put se dogodio 19. srpnja 1991. godine. Drugi napad uslijedio je već tri dana kasnije. Tom prilikom, u pokušaju sprječavanja daljnjeg razaranja grada i zaštite njegovih stanovnika te oslobađanja prometnice Tovarnik-Vinkovci, u vinkovačkom gradskom predgrađu Mirkovcima, poginula su trinaestorica hrvatskih branitelja.
Po rubnim dijelovima grada tada po prvi puta mitraljiranjem djeluje i neprijateljsko zrakoplovstvo. Tijekom kolovoza i rujna 1991. zbog sve jačih divljačkih napada na Vukovar, veliki broj vinkovačkih dragovoljaca ZNG-a i policije odlazi na ispomoć u obranu Vukovara, Borovo naselja i Bogdanovaca. Na ispomoć se odlazi i u Tordinace, Nuštar, Cerić, Nijemce, Komletince, Jarminu…
Između 28. i 30. kolovoza na vinkovačkom željezničkom kolodvoru domaći dragovoljci i željezničari zaustavljaju dva vojna vlaka kojim se Jugoslavenska narodna armija (JNA) povlačila iz Slovenije. Zarobljena vojna oprema i oružje iskorištena je za organiziranje obrane na vinkovačko – vukovarskom ratištu. Miminobacački i topnički napadi na grad postaju sve učestaliji, a od 11.rujna tim napadima se otvoreno priključila i JNA iz vinkovačke vojarne. Nakon borbe oko vinkovačke vojarne 26. rujna dogovoren je odlazak vojske iz vojarne, pa je grad u tim teškim vremenima imao jednu brigu manje.
Nakon pobjede u borbi za obranu Nuštra koja je trajala od 03. – 05. listopada i zaustavljanja velikog tenkovskog pješadijskog napada na dan 04. prosinca 1991. godine u Komletincima, linija obrane je uspostavljena, a neprijatelji više nisu, s jačim snagama, pokušavali prodrijeti prema Vinkovcima.
Tako su, na izmaku 1991. godine, Vinkovci bili u djelomičnom okruženju kao „vrata Hrvatske“ i ostali najistočniji slobodni hrvatski grad. U tim tmurnim vremenima Vinkovčani su toplo prihvatili tisuće prognanih i izbjeglih iz okupiranih dijelova Vukovarsko – srijemske županije.
Kroz teško oštećenu bolničku zgradu Medicinskog centra u Vinkovcima tokom 1991. godine i prve polovice 1992. godine, zbrinuto je 2406 ranjenika a 319 osoba je poginulo, od kojih su mnogi bili civilne žrtve rata. Broj poginulih je znatno i veći jer su mnogi sahranjivani, a da nisu zaprimljeni i evidentirani u vinkovačkoj bolnici.
Nakon uspješnih vojnih akcija „Bljesak“ i „Oluja“, na istok Hrvatske odnosno na okupirani dio naše županije, mirnom reintegracijom vratilo se izbjeglo i prognano stanovništvo, a život se na ovome području polako normalizirao. Ogromna žrtva koju su Vinkovci podnijeli za slobodu i neovisnost Republike Hrvatske tokom Domovinskog rata – ne smije se nikada zaboraviti.
